Avantura Pakostane - Korcula, dan prvi

Dragi prijatelj Seb pozvao me je da mu se prikljucim na avanturu katamaranima iz Pakostana do do Korcule. Takve se stvari jednostavno ne odbijaju osim ako se ne radi o stvarno opravdanoj sprijecenosti. Posao, obaveze, sastanci i slicno ne spadaju u stvarno opravdane razloge. Uz podrsku svoje bolje polovice i kolega koji su preuzeli moje obaveze na sebe, ranim jutrom u ponedjeljak uputio sam se na more. U 9 je, kaze, dorucak, u 10 krecemo. Kad sam stigao, obavijestio me je da zbog jako lose prognoze za ponedjeljak na utorak odgadjamo put za jedan dan. Nisam bio sretan jer sam imao puno posla kojeg sam mogao obaviti, ali mom je negodovanju brzo dosao kraj kad sam vidio da su ostala dva broda vec isplovila za Vrgadu. Brzo dizemo jedra i prikljucujemo im se. Jugo je puhalo oko 15-20 kts, puno valova, i nisam se u pocetku mogao opustiti. Ubrzo smo pristali na prekrasnu pjescanu plazu gdje je Seb spremno poceo raditi sendvice. Samo putar na kruh i prsut, mljac! Repete, pa opet repete, jedna jabuka i ko novi smo. Hajdemo u obilazak. Bosonogi smo se uputili u razgledavanje simpaticnog otoka i samog mjesta koje je iako puno derutnije i zapustenije nego sam zamisljao, ipak vrlo simpaticno i neobicno. Popeli smo se do crkve odakle baca prekrasan pogled na otoke koji nas okruzuju.
Osim Seba, s nama su jos cetvero francuza. Veliki zaljubljenici u male katamarane, inace imaju praksu putovati na takve avanture. Vec sam naslutio da ce nas cekati zanimljive price.
Kako smo cekali da se jugo smiri da u miru mozemo nazad u Pakostane, malo smo zaspali pored lokalnog marketa i telefonske govornice, iliti strateskog mjesta u selu. I nas je uhvatila fjaka. Kad smo dosli sebi, vratili smo se do nasih brodica, digli jedra i uputili se u bazu. Medjutim, vjetar ne da je oslabio nego je pojacao, i to poprilicno. Nerado priznajem da me je bilo frka, i to ne mala. O genakeru nisam htio ni razmisljati, nisam imao kontrolu nad brodom. Grozno. Kroz svega par minuta jureci brzinama do 20 cvorova jedva smo pristali. Kakvo olaksanje. Drugi brod dosao je desetak minuta nakon nas samo s glavnim jedrom. Treci malo kasnije, samo s flokom od kojih 3m2. Uff, jedva smo se izvukli nije nam bilo svejedno. Nakon sto smo raspremili brodove i vecerali, nebo se potpuno zacrnilo i pocelo je lijevati ko iz kabla. Citavu noc. Sebova odluka pokazala se sjajna, a imali smo i krasan dan iza sebe.
Drugo jutro nebo se razvedrilo i sunce je zasjalo. Nakon zajednickog dorucka isplovili smo. Koliko stvari smo ukrcali na prateci gumenjak prica je za sebe. To je uistinu vrlo zahtjevan planerski i organizacijski posao. Lagana burica pratila nas je duz Murtera, jurili smo i do 20 cvorova i dobro nas je sluzila. Nakon nekoliko sati stigli smo do Zmajana gdje smo odlucili odmoriti i rucati. Sendvice naravno. Ubrzo nas je savladala fjaka i dok smo dolazili sebi vidjeli smo da je maestral ojacao. Porilicno. Isplovili smo, digli djenaker i jurnuli dalje. Nismo mogli vjerovati kojom brzinom smo doletjeli do primostenskih otoka. Mahnuli smo svom maticnom jedrilicarskom klubu Primosten i nastavili dalje. Bilo je poprilicno izazovno, na rubu prevrtanja. Prekrasan dan, prekrasan maestral. Dan je odmicao, oko pet popodne postalo je poprilicno hladno i morali smo traziti prenociste. Nismo htjeli forsirati i usidrili smo se nekoliko uvala dalje od Rogoznice, u uvalu Pot.

Brodove smo povezali kao gusjenice i krenuli kuhati veceru. Ubrzo nakon ukusne paste bologneze poceli smo zjevati. S obzirom da je plaza izuzetno malena, svi su se rastrkali po okolnom brezuljku spremni za spavanje. Dok jos nije potpuni mrak tesko mi je i pokusati spavati pa sam izvadio iPad, nazalost jos uvijek ne sponzorski, i odlucio napisati koju rijec. U ovakvom ambijentu dok pored mene suskaju valovi po zalu, tisinu jos samo rijetko razbije pokoji avion koji slijece ili polijece iz Splita predpostavljam. Nebo je bez oblacka, zvijezde su prekrasne. Kako sad ici spavati i propusiti makar i dijelic ovoga!? No sutra nas ceka naporan dan s vrlo malo vjetra, a moramo doci sve do Braca ili Hvara. Ujutro cemo detaljno isplanirati rutu, a sad je vrijeme za gasenje elektronike, jer ipak je vec proslo deset sati i zelim jos malo uzivati u trenutku. Evo ga avion opet tutnji, a more se potpuno umirilo... Laku noc za danas :)