Dan peti, šećer na kraju. 9.6.2012.

Evo me na kopnu, u kombiju, Sebov bracek je dosao po nas u Igrane. Vozimo se prvo u Primosten iskrcati moj katamaran i prikolicu. Grupa se razdvojila, dvojca su ostala na korculi. Ostalo troje i Seb nastavljaju u Pakostane. Ja jos nisam odlucio gdje cu. Mrtav sam umoran, ne znam dal da ostanem u Primostenu sastaviti brod i prespavati ili da gibam i ja u Pakostane gdje mi je auto i gas za Zagreb prije sutrasnje guzve. Tomica me k tome zove da dodjem na Jadriju. Sutra bi jedrili na njegovom stroju, vratili brod u maticnu luku Primostensku. Kaze Tomica, znam da ti je pun kufer jedrenja ali.... Mos mislit da je, zivio bi na tom katamaranu i smucao se od otoka do otoka do daljnjeg pa i nakon toga vjerojatno. Ne znam, preumoran sam da razmisljam o tome sad, bolje da se vratim na danasnji bonus dan. Predobro sam spavao. Kako sam legao tako sam se probudio, ispunjen. Doduse u 6 ali takav je dogovor. Bila je hrpa juga i dalje pa smo kalkulirali da li cekati ili krenuti. Popeli smo se na vrh brda iz uvale Rasoha da vidimo kako izgleda u kanalu. Pa onako. Ima ga. Poprilicno. Borim se s Vipovim signalom i uspijevam jedva skinuti aladina za podne, kaze sve i dalje zuto. A onda nis, ajmo krenuti pa cemo vidjeti da li ide. Pakiramo se i isplovljavamo oko 9. Dvije sesnaestice stavljaju krat na glavno jedro, ja ga nemam pa sve zivotinjski zatezem. Jedva uz pomoc gumenjaka sve podizemo u uvali i isplovljavamo. Zabrinute face na svima. Ja glumim smjesak ispod cvika i sesira. Zagrijavam se i rastezem prvi put na putovanju, svi me gledaju jos smrknutije. Krecemo iz uvale cekamo prve nalete vjetra. Puno jace nego smo mislili. K vrapcu (pozdrav Marinu:) sto sad. Pokusavamo se nekako boriti s naletima preko 30 cvorova i ostrim valom, jedva da se krecemo. Doslovno kao da jases divljeg bika. Nisam ga nikad jahao, samo mi izgleda slicno pa se pravim pametan. E da, plan je bio sljedeci, ako se da plovit ja i jedan francuz samnom se odvajamo na punti od Peljesca preko sucuraja na Hvaru do obale. Tocno 35 milja orce. Dvije sesnaestice i i gumenjak idu za Lumbardu, tamo ostavljaju sva tri broda do jeseni kad cemo sve ovo ponoviti, he he. I tako sam ja uvjerio hrabrog suputnika da sam u kontroli nad brodom i krenemo mi preko. Seb i ekipa dosavsi u Peljeski kanal ubrzo se nije vise mogla probijati, nekako spustaju jedra, vezuju se i vuku na motor. Nije ni to jednostavno, vjerujte. Mi smo dobro vec zapalili preko, sto smo blize Peljescu vjetar pada i sve vise i vise zatezem jedra. Okurazio sam se i od panicnog straha lagano mijenjam raspolozenje u euforiju. Vristim, pjevam, more divlja, mi divljamo, zalijeva nas ko da nas zeli isprat s te male splavi, ali nedamo se! Ocitavam na rucnom gps-u 17.5 cvorova brzine, wow, jos glasnije pjevam jos me vise pere euforija. Prosli smo puntu od Peljesca laskom orcom u jednom komadu sve do Hvara. Orcamo dalje u Hvarskom kanalu cik cak ostro i dobro se probijamo. Vjetar je vec u padanju a iza nasa bijeli zid od kise. Srecom nije crni, ali ni ovako mi nije sve jedno. Svejedno moze udariti neverin i nakon toga bura, koja je u tom predjelu zestoka, i preko 60 cvorova. Bjezimo tako od zida, a ne zelim Jean Christofu kvariti veselje i plasiti ga bezveze. Lagano proucavam uvale zlu netrebalo i razmisljam o opcijama ako se desi kaos. Napetost je ubrzo prestala jer smo nekako izorcali Hvar, dizemo spi i punim gasom na obalu. 35 milja orce za 3 i pol sata. Respektabilno. Gps pokazuje max speed 19.1 cv. Kaze mi suputnik da nikada nije isao preko dvadeset i da bi bas volio za kraj. A sta da mu radim, iako sam se vec opustio, raskomotio i jeo jabuku, ponovo se oblacim, pretrimavam brod dajem mu upute i ajmo. Savrseni flat, i fini refuli, mogli smo i vise ali bilo mu je dosta. I spustili smo se previse nisko. Vadim gps: 20.3 cv. Posteno. Oboje sretni, skidamo jedra, nasli smo super slip za izvaditi brod, zovemo Seba da mu javimo di smo jer on ce gumenjakom dovesti sve stvari i ostatak ekipe na to mjesto a njegov brat doci s kombijem i prikolicom. Ostalo znate. To je to, i dalje se vozim u kombiju, i jos uvijek ne znam gdje cu. I prerano mi je za sredjivanje dojmova. Jedino znam da ako do sad nisam, sad svakako imam pravo zvati se punopravnim clanom Kluba Odiseja.