Noc nije protekla tako strasno s obzirom da sam jedini u grupi koji nema kariomat za spavanje. Kamenje u bubrezima, kukovima i kraljeznici nekako sam uspio ignorirati. Nasao sam par pozicija u kojima sam docekao jutro. Prekrasno jutro. vec u pola 7 Seb je krenuo nesto kuhati. Mislio sam da sanjam, ali miris caja me je razuvjerio. Ubrzo nakon sto sam ustao sunce je provirilo i zapeklo. Jutarnji kupanac, najbolje sto postoji!
S obzirom na jucerasnje vrijeme i brzinu i gumenjak sa svojih 80 konja bio je jako zedan pa smo morali osigurati gorivo. 35 litara je nestalo. Gdje sad? Google s jedva nekakvim signalom dao je super vijest. Luk Oil je otvorio prije mjesec, dva prvu plutajucu benzinsku u marini Frapi. Svega 15-ak minuta od nas. Mladi decko, frisko zaposlen, vrlo nas je ljubazno docekao, s obzirom da je lokalac dao nam je par dobrih savjeta gdje kupiti najjeftinije namirnice. Jedine namirnice koje su nam zapravo nedostajale su vino i piva! Kakvo veselje!
Vratili smo se po ekipu koja nas je spremno cekala, digli jedra i isplovili po laganom jugu od kojih 5-6 cvorova. Lagano smo se vukli ostrim kutem u vjetar kojih 3 sata do Solte. Vec smo poprilicno ogladnili i nasli smo super mjesto u uvali Sesula. Ocekivao sam sendvice, kad ono kuhalo se vadi! Na repertuaru kus-kus s malo sunke, domacim pomidorima i krastavcima. Mljac! Ocekivao sam ponovo siestu, kad ono, polazak. Jugo je malo ojacalo do kojih desetak cvorova, diszemo spinakere i letimo duz Solte. Kako je more bilo poprilicno mirno i dan ranije smo odvalili preko 30 milja, nismo forsirali ici daleko. Takodjer smo odustali od Braca, pa smo u ocekivanju slicne prognoze i u cetvrtak odredili idealnu putanju za Paklenske otoke kod Hvara.
Nasli smo carobnu malu uvalu te se usidrili. Kad smo pristali bili smo malo razocarani jer divna borova sumica zapravo je deponij otpada kojeg vjerojatno nitko nikad nece pokupiti ukoliko mi ne nadjemo sponzora koji ce nam u tome pomoci. A to bi bas bilo lijepo. Jutros sam puno razgovarao sa Sebom te mi je rekao kako svake godine ciste plaze na Vrgadi te posebno Telascicu na Dugom otoku. Sjajno, sjajno, vidim vec priliku da se nekako ukljucimo i da organiziramo radne akcije ciscenja vec sljedeci put! No da se vratim na nasu plazu. Toliko je mala da ni na sam zal ne stanu satori. Juzina je po zimi jako natukla kamenje te smo odlucili izgaziti je za kojih metar kako bi nam stalo cetri satora jedan do drugog.
Uspjeli smo u tome, satori su dignuti, a krumpir se vec kuha. Neke Kranjske kobase su u u igri, a vjerojatno i jos puno toga. Jedva cekam, gladan sam ko vuk. Udaljio sam se od ekipe na obliznje stijene, nasao mjesto udobno ko tramvajsko sjedalo (tocno je takvog oblika) i odlucio napisati par rijeci jer ionako u ovoj uvali nema niti telefonskog signala niti data signala. Poslikao sam par fotkica s iPhoneom, nazalost jos uvijek ne sponzorskim i to je to za danas. Sutra cu za rucak vjerojatno negdje na Hvaru biti bolje srece i objaviti tekst na blog. Ako nema signala ne znaci da nemamo izvrsnog Vranca kojeg smo kupili na akciji u Studencu! Smiraj je dana, oko pola osam, imam sjajan pogled na zauljeno more i Vis koji se i ne cini tako daleko. A moram priznati da me zanima sto se sve to kuha tamo malo dublje u uvali! dobar tek i zivjeli!
Nema komentara:
Objavi komentar