Teska noc je iza mene. I dan nije bio lagan, ali noc je bila koma. Tocno na dva mjesta ispod satora gdje sam lezao bila su nekakva korijena ili kamena, kao da je bitno. Bitno je to da sam moga tocno u jednoj poziciji spigati tijelo da nisam na njima. Pa da vidimo koji Hudini moze provesti citavu noc spigan u jednu stranu. Mozda trebam napomenuti da nisam sam u satoru vec ga Sebo i ja dijelimo. On spava ko beba na svom kariomaticu i bas ga briga. A to sto je sator za dvoje, dobro provjerite ako kupujete svoj. I solo bi mi bio premali. A kukovi nisu ocvrsnuli nego su nazuljani od prethodnih noci. Sto sad? Evo mogu konacno i ja dati jedan "tip". Ako vam se to desi, ne brinite, samo skvrcite noge i kuk je potpuno rasterecen. Eh da je samo to. Legnem ja tako nadobudno, zaspim, probudim se i vidim vani svjetlo. Yes! Izlazim van, a ono mjesec pici li ga pici. Uzimam sat koji sam skinuo jer mi je sve islo na zivce pa i on, kad ono jedan i petnaest. Auuu. Sto sad? A nista, sto bi di bi? Lezim okrecem se, znojim se, mucim se, maltram Seba i tako sve do negdje cetri ujutro. Iza tri i pol sam jos buljio u sekunde na digitalcu. Oko 6 sati i Sebo se krenuo meskoljiti, veli idem kuhati caj, krecemo uskoro. No krasno! I sta cu sad, spremanje satora, pakiranje i dorucak. Bacamo katamarane u more i krecemo na put oko 7:15. Sunce przi nemilosrdno! Sebo je isao do Hvara po bengu i baciti smece s plaze koju smo kolko tolko pocistili. Nas je moto uvijek odnijeti vise nego sto si donio, smeca naravno. I stvarno svuda sa sobom vucaramo te smrdljive vrece smeca i dvaput dnevno ih iskrcavamo iz gumenjaka i u gumenjak. Vjetar je bio krasan, do desetak cvorova, vozimo smjer Susac. Pustam masti na volju i zamisljam neko drugo putovanje. Vjetar je dizao i za dva tri sata domogli smo se Korcule kod Vela luke. Samo mi. Jedan brod je zapeo na pola puta kod susca, drugi se zabio pod Hvar a vjetar je krenuo sarati. Cekamo ih i cekamo i cekamo i sizim! Nista, vracamo se do zadnjeg broda jer ionako uvijek najsporiji brod odredjuje tempo. A imali smo tako dobre driceve ravno s Korcule, vozili bi po flatu paralelno s otokom, ukrali bi 5-10 milja ziher! Lud sam, no to je tako, prilagodjavas se grupi iz opravdanih razloga. Formiramo flotu i posred kanala gas dalje. Sebo nam s gumenjaka baca svakom po sendvic, dobarar tajming, a sendvic jos bolji. Nakon nekog vremena i saranja vjetra, konacno nam se Eol smilovao i imamo super kurs za posred Peljeskog kanala, ali ne bi to bilo to, jedan brod opasno zaostaje, krenuo je vozit nazad na Hvar (ne zna nitko iz kojeg razloga, vjerojatno umor i pad koncentracije) ali vjetar je digao do dvadesetak cvorova i ne mozes lagano vozit. Neko vrijeme gustamo i sjajno se priblizavamo Peljescu, ali brod na kojem su belgijski bracni par u svojim cetrdesetim je sad stvarno gadno zaostao i moramo ga cekati. Pola sata, sat, sat i pol, dva...lud. Lud. Kuliram se i ponavljam si "sreca nesreca, tko zna..." vec je pet sati, jedrimo od 7 ujutro, ljudi su strgani, Seb zove kraj dana, idemo se sidriti u malu uvalu koju smo netom prosli.
Uvala se zove Rasoha i tocno je na pola Korcule, i zaklonjena je od juga. Sidrimo se starom rutinom, ali s obzirom da su tu neki ljudi idemo prvo provjeriti mozemo li kampirati na njihovoj zemlji. Upoznajem divne domacine, gospodju Kristinu Žanetić i njenog supruga, njihovog prekrasnog umiljatog mjesanca Flok (kao prednje jedro, ne kao Floki psina) i cakula o svemu i svacemu krene.
Dao sam puniti mobitel nakon 4 dana, dobio sam litru krasnog Plava malog, u vrtu sam nabrao male jabucice "cukerine" i nakon sto sam se zahvalio na svemu pridruzio sam se vojoj skupini koji su vec marljivo kuhali klopu.
Hladna salata s krumpirom od jucer, hrpa povrca, salakis i sva ostala cuda s finim maslinjakom, pasta i nakon drugog tanjura glad je iscezla. Inace slike govore vise od rijeci, a ovo mjesto je nesto stvarno posebno. Definitivno najljepse od svih koje smo posjetili. Kakav ludi ambijent!
http://www.korcula-apartments.com/index.php?accommodationkorcula=25&apartmentsoffer=7&croatia=1
Noc brzo pada iako jos nije mrak, neki satori su vec popunjeni i vise se ni suskanje ne cuje. Borim se sa signalom i uspjevam skinuti prognozu. Vjerojatno nista od kise i nevere, ali zato nocas jugo u jacanju i do 40 cvorova. A joj, nitko na moru ne voli vjetar nocu. Gledamo nasu gusjenicu, karavanu katamarana i nikako nije dobro, doduse, zaklonjena je od vala ali ne i vjetra. Za svaki slucaj prevezali smo brodove zlu ne trebalo i jos sat vremena buljili u njih kako podnose nalete vjetra. Sve se cini ok i svi vec spavaju. Ja uzivam u sumu juga u gustoj borovoj sumi, na plazi, u potpunom mraku. Zvijezde se vide fantasticno, sve je savrseno, o sutrasnjem kraju putovanja necu ni razmisljati.zato i ne budem i necu ni pisati. Ima za to vremena sutra. U ovom treba uzivati koliko god se da. Jaka sparina s jugom samo daje nove elemente mirisa i zvukova. Gasim se i sve vas lijepo pozdravljam. Nadam se da cu u sljedecih pola sata uspjeti uloviti signala za uploadanje. Laku noc!
Nema komentara:
Objavi komentar